Saradari

- Dobra veиer, - rekao je Edik...
- Dobra veиer, - rekla je Tanja i nastavila iжi nekamo, uplaљivљi se dvojice jako velikih i odraslih muљkaraca crne kose...

Nakon toga dva su prijatelja poиela razgovarati o njoj. Vrlo se Tanja svidjela Ћori, ali on nije imao toliko puno snage da bi mogao brzo priжi i upoznati se s njom. Bili su muљkarci veoma iznenaрeni njezinim ponaљanjem, jer nije zaћeljela s njima porazgovarati nego je odmah nestala... kao joљ jedan val koji uvijek ima ћelju poljubiti lijepu obalu i zbog toga se ћuri i susreжe svoju smrt...  Plaћa Saradari je pripremala svoje umorno tijelo za spavanje i veж je slala prekrasne smijeљke suncu koje grije blaћenu Kretu... Иinilo im se da je neжe nikad viљe vidjeti. Sljedeжeg dana...

- Dobar dan, - rekao je Edik.
- Dobar dan.
- Mogu li ti praviti druљtvo?
- Ne.
- Nije li ti samoj dosadno?
- Ne, - odgovorila je ona i otiљla u udaljenu stranu plaћe.

Odluиio je Ћora priжi k njoj kad жe ona skidati odjeжu. Ali ona je to brzo uradila i veж bila u moru... brћe nego letenje njegove misli. Samoжa djevojke koja se bavila plivanjem nije dugo trajala jer je drugi muљkarac naruљio tiљinu. Edikov glas je prekinuo njezina razmiљljanja i vratio je u pravi svijet. Dugo su oni razgovarali, ali to je izgledalo veoma иudno: bio je иitav kilometar slane vode izmeрu njih. Pokuљavala je djevojka nekakvo zaљtiti njezine tanke granice, ali sve to uopжe nije imalo smisla.

- Odakle vi znate ruski?
- Uиio sam u љkoli kad sam ћivio u Sovjetskom Savezu.
- A љto vi radite u Grиkoj?
- Ћivim... Veж 12 godina... Zaљto „vi“? Nisam tako star, imam samo trideset.

Sluћbeni stil je bio nastavljen i joљ mnogo minuta su oni priиali u takvoj maniri. Samo na kraju razgovora se poиela pojavljivati nesigurna zamjenica „ti“. Edik ju je pitao, mogu li se sresti veиeras. Dobivљi pozitivan odgovor, zamolio ju je dogovoriti mjesto sastanka. Ћora je odmah poиeo predlagati svoje varijante, ali bio je zaustavljen svojim prijateleljem. „Neka odluиi sama“, rekao je on uvjereno i dao Ћori na znanje da ne mora viљe ni misliti na djevojku jer ona svejedno neжe biti s njim.  Bilo je rjeљeno da жe se dvoje opet vidjeti u koktel-baru „Golden dreams“ blizu jednog hotela, vrijeme je takoрer bilo odreрeno. Ali ostao je broj njezinog telefona tajna za njega zato љto mu ga nije ћeljela dati.
Naћalost, veиer nije bila dobra usprkos oиekivanjima... Poslije sata иekanja na klupi lutala je djevojka cestom, pokuљavajuжi pretpostaviti љto se moglo dogoditi i misleжi da je sudjelovala u jednostavnoj љali i igrala u njoj glavnu ulogu...
Kroz nekoliko mjeseci doљla je sjetna „glumica“ na veж poznatu plaћu na kojoj se uvijek sunиala. Kad je napustila more, ugledala je zaboravljenog Ћoru... s mobitelom.
- Bok! Ћeliљ li priиati s Edikom? – pitao je on. Kad je ugledao Tanju, odmah je nazvao svog prijatelja koji je bio zauzet na poslu izvan Krete.
- Eeee... da... – odgovorila je Tanja iznenaрeno i иak љokirano jer nije uopжe oиekivala takav susret koji joj se иinio znakom sudbine.
Ovoga puta morala je ona dati svoj broj... Dogodilo se tako da je on pobrkao hotele i иekao je blizu drugoga. Ali sad... namjeravao je konaиno i zapravo ostvariti svoj plan i sresti se s djevojkom.
Iduжih nekoliko dana su oni stalno priиali preko telefona dok se Edik nije vratio na Kretu: govorila je ona o svemu љto je u to vrijeme imalo mjesto u njezinom ћivotu, sve mu je bilo poznato: njezin rad, prijateljice, putovanja, odmor... Gotovo niљta nije priиao o sebi, pa Tanja nije pitala...
A zatim... Topla kretska veиer, zvijezde, palme... I opet oиekivanje, i opet ista klupa blizu istog hotela... I strah od buduжnosti, i pitanja u mislima o pravilnosti svega toga љto se veж dogodilo... Meрutim on je izlazio iz auta i zagrlio ju je; иinilo se da su oni i ranije bili zajedno, ali to je bio samo prvi put... I taj zagrljaj, i taj pogled,  i taj poljubac, a zatim i te љetnje obalom, i trenutci u kafiжima, i njegove priиe – sve joj je bilo novo, interesantno i zanosno. Иudno je ali nitko nikoga nije pitao o tome kakvi su odnosi izmeрu njih. To je izgledalo kao da je sve bilo unaprijed odluиeno i bez njezine ћelje... kao da je sve to godinama postojalo...

- Veж znaљ da жeљ se vratiti sljedeжeg ljeta...
- Ako budem, љto жe me ovdje oиekivati?
- Bajka...

Tanjin poslednji tjedan na Kreti promijenio je sve u ћivotu, svaka je sigurnost postala bunilo, svako je uvjerenje izgubilo osnivanje... i sve to zbog njega koji je donio nove misle, nove definicije i nove tvrdnje u njezinu glavu punu njeћnih иarobnih bajki koje nisu bile valjane za pravi svijet...

Љto sad? Opet иekanje, ali u razliиitim zemljama, svakodnevni mejlovi, razgovori preko Interneta, i opet sumnje, maљte i osjeжaji koje je poklonila plaћa Saradari i koji ne daju Tanji ћivjeti spokojno... koji se igraju ljubavlju na prvi pogled...  koji ћive zajedno s uspomenom o njegovom prvom zagrljaju u kojom je Tanja utonula u san...